Sign in to follow this  
Followers 0
Maša

Fobije...

36 posts in this topic

STO SU FOBIJE

Fobicna reakcija je automatska, sveprozimajuca. Osoba je ne moze kontrolirati, i prakticki je sva obuzeta imaginacijom prijetnje i opasnosti.

"Srce mi lupa tako jako da imam osjecaj kao da ce puknuti ili iskociti iz grudi. Grlo mi se steglo da jedva disem. Cini mi se da cu se ugusiti. Ruke mi se preznojavaju. Imam osjecaj kao da cu se onesvijestiti pa se moram pridrzavati za zid ili namjectaj da ne padnem. Cini mi se da cu umrijeti od straha. Da mi je pobjeci, a ne znam kuda bih."

Ovo su rijeci osobe koja pati od fobije. To je autenticni opis onoga sto ona osjeca kad se susretne s objektom ili situacijom koje se plasi. A to mogu biti sasvim obicne situacije i objekti: voznja avionom, susret s golubom, izlazak na veceru u neki restoran, ispit, itd. Fobija je, dakle, psiholoska i tjelesna reakcija straha na objekte ili situacije koje su relativno bezopasne. Simptomi fobicnog poremecaja ukljucuju sljedece:

- Zrtva iznenada osjeti iracionalni i trajni strah, paniku, uzas kad se nadje u stanovitoj situaciji koja inace nije ugrozavajuca.

- Fobicna osoba je inace svjesna da njezin strah prevazilazi granice normalnoga i da nema stvarne opasnosti.

- Fobicna reakcija je automatska, sveprozimajuca. Osoba je ne moze kontrolirati, i prakticki je sva obuzeta imaginacijom prijetnje i opasnosti.

- Fobicna osoba pokazuje sve tjelesne reakcije koje su prisutne u velikom strahu: ubrzan rad srca, osjecaj nedostatka zraka, povrsno disanje, drhtanje, i jaku zelju da pobjegne iz fobicne situacije.

- Fobicna osoba izbjegava objekte i situacije kojih se plasi i skrece s normalnog ili uobicajenog puta kako bi ih izbjegla. Kada ova izbjegavanja uzrokuju veliku nevolju (distres) ili su u opreci s izvrsavanjem obiteljskih,radnih i drustvenih obveza, fobicna osoba se obraca psihijatru za pomoc.

Fobija je cesti oblik anksioznog poremecaja. Zahvaca ljude svih dobi, svih socijalnih staleza, i bogate i siromasne, na svim geografskim sirinama. Prema americkom Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje izmedju 5 i 12 % Amerikanaca pati od neke fobije, a slicno je i u zapadnoj Europi. Cesce pogadja zene. Vrlo cesto otezava svakodnevno funkcioniranje u obitelji, na poslu, u drustvenom zivotu, a u ekstremnim slucajevima moze dovesti i do potpune nesposobnosti.

STRAH OD OTVORENOG PROSTORA I JAVNIH MJESTA

Agorafobija je poremecaj koji se ocituje intenzivnim strahom ne samo od otvorenog prostora i javnih mjesta, vec i od prisustva mnostva ljudi iz kojih se ne moze brzo ukloniti na sigurno mjesto (obicno je to dom). Stoga je ovaj

poremecaj cesto povezan sa strahom od napustanja doma, odlaska u trgovinu, odlaska na javna mjesta, od putovanja, itd.

Termin agoraphobia dolazi iz starogrckog jezika, a prethodno je oznacavao samo strah od placa ili trznice. Danas ova rijec ima mnogo sire znacenje, ne samo strah od javnih i otvorenih mjesta. Ona ukljucuje i stah od udaljavanja iz kuce, od obitelji, prijatelja, od svih situacija u kojima ovakve osobe mogu dozivjeti napadaj panike, a pomoc im izgleda nedostupnom.

Tko obolijeva

Ucestalost agorafobije je od 0,63-1,6 %, mada je u nekim velikim americkim gradovima cak i veca, od 2,7-5,8 %. Dvije trecine osoba koje pate od fobije su zene. Vecina agorafobiccara razvije simptome izmedju 15. i 35. godine zivota.

Poremecaj se cesce javlja u nekim obiteljima u kojima clanovi pate i od drugih anksioznih poremecaja i zlouporabe alkohola.

Koji su prvi uzroci

Psihoanaliticke teorije pretpostavljaju nesvjesni intrapsihicki konflikt preedipalnog ili edipalnog tipa koji je u svezi s neprihvatljivim seksualnim ili agresivnim impulsima. Sadrzaj nesvjesnih zelja ili impulsa moze biti u svezi s masturbacijom, sa zeljom oboljelih da se vrate u maternicu, sa agresivnoscu, sa homoseksualnim tendencijama u muskaraca i fantazmima prostitucije u zena, sa incestuoznim zeljama, s promiskuitetom, sa patoloskom simbiozom i separacijskim problemima.

Bihejvioralne teorije objasnjavaju nastanak agorafobije kao posljedicu nekog neugodnog iskustva (bespomocnost, strah, panika) na javnim mjestima procesom kondicioniranja. Kondicioniranjem se anksioznost asocira sa sve vecim brojem situacija, a aktivira se i ponasanje izbjegavanja zastrasujucih situacija.

Kognitivne teorije pretpostavljaju da se panicne atake razvijaju u osoba koje se bezrazlozno plase i malih tjelesnih simptoma (primjerice palpitacije interpretiraju kao znake infarkta ili ozbiljne srcane bolesti). Bioloske teorije tumace anksiozne atake kao nedostatnost normalnih mehanizama u sredicnjem zivcanom sustavu (SZS) koji kontroliraju anksioznost.

Kako se poremecaj ocituje

Bolest se ocituje napadajima straha kada se oboljeli nalazi izvan svoje kuce, a moze se razviti naglo ili postupno tijekom nekoliko mjeseci ili godina.

Oboljeli obicno iznenada osjete nemir, neodredjenu nelagodu, slabost, tjeskobu kao da su bolesni od neke organske bolesti pri cemu dozivljavaju lupanje srca, vrtoglavicu, slabost u tijelu, preznojavaju se, uz panicni osjecaj ugrozenosti od infarkta miokarda, mozdanog udara, gubitka kontrole, itd. Vremenom oboljeli pocinju izbjegavati neprijatne situacije i javna mjesta ili se brzo udaljavati od njih, ali se broj takvih situacija povezava. Kada se agorafobija razvije u potpunosti oboljeli se plase i od pomisli da izadju iz kuce jer imaju paralizirajuci strah od ulice, radnji, guzvi i gomile ljudi, od zatvorenih prostora, kao sto su liftovi, kazalista, kina, od voznje autobusom, vlakom, avionom, itd. Upadljiva je i potreba bolesnika da budu stalno u prisustvu poznatih osoba, roditelja ili partnera, ili pak da nose neke predmete koji im

daju odredjenu sigurnost (ocale, stap, bonbone, lijek, itd.).

STRAH OD LJUDI I DRUSTVA

Socijalne fobije su poremecaji koji se ocituju iracionalnim strahom od ljudi i socijalnih situacija. Zapravo, osobe s ovim poremecajem se plase svih situacija u kojima ih drugi mogu gledati i uvrijediti. Radi se o strahu od nastupa pri cemu su simptomi mnogo jace izrazeni nego kad je rijec o normalnoj tremi ili nervozi pred nastup na javnoj sceni.

Tko obolijeva

Ucestalost socijalnih fobija u opcoj populaciji nije tocno poznata. Podaci variraju od 0,9-2,6 %, odnosno 1-4 %. Priblizno podjednako su ucestale u zena i muskaraca (1,5z : 1m) za razliku od agorafobije koja je cesca u zena. Socijalne fobije obicno se javljaju nakon puberteta, a vrhunac dosezu iza 30. godine zivota. Golema vecina socijalnih fobija evidentna je u dobi izmedju 20. i 35. godine tako da moze upropastiti najbolje godine zivota.

Koji su uzroci

Prema bihejvioralnim hipotezama fobijski simptomi su posljedica kondicioniranja i abnormalne kognicije koja se ocituje kao "strah od negativne evaluacije" i "predrasuda da ce drugi ljudi biti prema njima pretjerano kriticni".

Psihodinamska istrazivanja upucuju na ulogu odbacujucih roditelja, prije svega majki, bilo da su djeca bila zapostavljena ili prezasticena.

Bioloske teorije objasnjavaju nastanak socijalnih fobija poremecajem u funkciji neurotransmitorskih receptora u mozgu i neuroendokrinoloskim odstupanjima.

Kako se poremecaj ocituje

Treba razlikovati normalnu anksioznost koju neke osobe ocituju u odredjenim socijalnim situacijama. Socijalni fobijski strahovi mogu se ispoljavati na razlicite nacine. Nerijetko se odnose na sasvim obicne situacije, primjerice potpisati cek u banci, popiti kavu, zakopcati mantil, i sl. Neke osobe pate samo od jedne fobije, a druge pak od cijelog niza fobija. Opci socijalni strah manifestira se strahom od javnog nastupa, da se ne ispadne neznalica, strahom od obracanja autoritetima, strahom od nepoznatih ljudi, itd. Strah od gubitka kontrole, posebice nad tjelesnim funkcijama, ocituje se strahom oboljelog da ce se onesvijestiti, da ce pustiti vjetar ili defecirati u neprilicnim situacijama, ili da ce povracati, itd. Strah od pokazivanja ocituje se izbjegavanjem da se bude u centru paznje, da se sjedi u prvom redu, da se govori pred drugima, ili nastupa pred drugima, jede ili pije pred drugima, itd.

Strah od otkrivanja vlastite inferiornosti povezan je s uvjerenjem da ce drugi pomisliti da je oboljeli neznalica, glup, neobrazovan i sl. Socijalne se fobije mogu ocitovati i kao strah od suprotnog spola, strah od rukovanja, od crvenjenja, strah od znojenja, strah od pisanja pred drugima, strah od ispita, itd. Neke osobe pate od generalizirane soijalne fobije kada se plase opcenito komuniciranja s ljudima. Izbjegavanje susreta s drugim ljudima moze im potpuno onemoguciti odlazak na posao, u skolu, i sl. U nacelu, osobe sa socijalnim fobijama veoma su nezadovoljne sobom i svojom djelatnoscu, niskog samopostovanja, imaju izrazen osjecaj nesigurnosti. Socijalna fobija je ogromno opterecenje za oboljelu osobu. Takve osobe najcesce ostanu ledicne, cesto su socijalno izolirane, slabije su educirane, cesce su financijski ovisne ili u financijskoj oskudici, pate od dodatnih psihijatrijskih poremecaja, cesto razmisljaju o suicidu, a nerijetko ga i izvrse.

Mnogi pacijenti sa socijalnom fobijom takodjer pate i od depresije. Socijalna fobija moze se ocitovati i kao komplikacija panicnog poremecaja. Istrazivanja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuju kako je ozbiljni alkoholizam dvostruko cesci u osoba sa socijalnom fobijom nego u opcoj populaciji. Sto je jos zanimljivije ucestalost socijalnih fobija medju alkoholicarima je devet puta veca nego u ostaloj populaciji.

JEDNOSTAVNE FOBIJE

Ovdje spadaju strahovi od specificnih situacija i objekata, koji obicno zapocinju u djetinjstvu ili mladosti, a nemaju tendenciju fluktuacije kao sto je slucaj u agorafobija.

Tko obolijeva

Jednostavne fobije su najcesce, a prevalencija se krece od 3,8-14,5 % u muskaraca te 8,5-25,9 % u zena. Najcesce se javljaju u djetinjstvu, izmedju trece i osme godine zivota. Vecina ljudi ne trazi lijecnicku pomoc zbog jednostavnih fobija.

Koji su uzroci

Prema psihoanalitickom tumacenju fobija nije u svezi s jasnim stimulusom, vec sa skrivenim izvorima anksioznosti koji su mehanizmima potiskivanja iskljuceni iz svjesnog, a povezani su s manifestnim zastrasujucim objektima mehanizmima premjestanja straha.

Bihejvioralne teorije nastanak fobija objasnjavaju procesom kondicioniranja koji je u osnovi nekih oblika naucenog ponasanja. Cini se kako su ljudi bioloski predisponirani da nauce povezivati strah s odredjenim objektima i situacijama, odnosno stimulusima. Funkcija ovih strahova jest da zastite djecu dok uce i istrazuju svoju okolinu. Tako su strahovi od visine, rijeke, zmija, nepoznatog psa i drugih zivotinja te jake buke, itd. u funkciji odvracanja djece od opasnih mjesta. Premda vecina strahova tijekom odrastanja spontano nestaje, neki od njih se pretvore u fobije. Razlog tomu mogu biti odredjena psihotraumatska iskustva i zapadanje u zastrasujuce i ugrozavajuce situacije. Tako npr. susret s velikim i nepoznatim psom, ili gledanje scena gdje pas napada covjeka moze biti osnov kasnijeg straha od psa. Dokazano je kako se uobicajeni strahovi mogu pojacavati pod utjecajem negativnih komunikacija s obitelji. Eksperimenti s mladim majmunima pokazuju kako oni brze nauce reakcije straha kad gledaju svoje roditelje nego kad vide iste reakcije u stranaca.

Korijeni fobija se nalaze u pogresnim mehanizmima ucenja. Jednostavne fobije se obicno razviju iz specificnih situacija koje su bile pracene dozivljajem straha. Dok neke od ovih fobija, vremenom izblijede, druge se zadrzavaju dugotrajno.

Kako se poremecaj ocituje

Bolest se moze ocitovati strahom od razlicitih specificnih situacija i objekata kao sto su strah od pojedinih zivotinja (psa, misa, zmije, insekata, itd., strah od krvi i povredjivanja, strah od visine, strah od zatvorenog prostora, strah od odlaska u javne zahode, strah od zubara, strah od uzimanja pojedinih vrsta hrane, strah od grmljavine, strah od letenja, strah od mraka, itd. Strah najcesce pocinje nakon traumatskih iskustava, usvajanjem fobickog ponasanja naucenog od roditelja ili modeliranjem njihova straha, ali se u nekih osoba ne moze ustanoviti postojanje konkretnog dogadjaja. Mnoge specificne fobije javljaju se u djetinjstvu i spontano isceznu. Fobije koje traju u odrasloj dobi rijetko prodju bez lijecenja. Pored fobicnog straha od pojedinih situacija, oboljeli takodjer razvija strah od straha koji nastaje u susretu s fobicnim objektom te izbjegavajuce ponasanje kojim ublazava ili otklanja dozivljaj straha.

Ako se osoba u svakodnevnom zivotu rijetko susrece s fobicnim objektom i situacijama, obicno se ne radi o ozbiljnom poremecaju. Medjutim, ako fobicna osoba mora cesto susretati objekte i situacije koje je plase, to moze biti izvor velikih problema i onemoguciti normalno funkcioniranje.

Ako su osobe koje se plase letenja, poslovni ljudi koji moraju putovati na druge kontinente, ova im fobija moze ne samo zagorcavati putovanje nego i onemoguciti ih u obavljanju njihova posla.

Osobe koje se plase vidjeti krv, mogu se onesvijestiti pri vadjenju krvi za laboratorijske pretrage.

Osobe koje se plase injekcije u slusaju bolesti mogu praviti probleme pri davanju parenteralne terapije.

LIJECENJE FOBIJA

Kad je lijecenje prikladno, u goleme vecine fobicnih osoba dolazi do znacajnijeg poboljsanja ili pak do potpunog nestanka simptoma. Dugotrajna pracenja pacijenata pokazuju kako su oni nakon uspjesnog lijecenja godinama slobodni od simptoma, ako ne i cijeli zivot. Od iznimne je vaznosti zapoceti cim prije s lijecenjem kako bi se sprijecile komplikacije fobicnih poremecaja i oblikovao fobicnokontrafobicni stil zivota. Mnoge jednostavne i socijalne fobije mogu rijesiti i lijecnici opce prakse ako ih prepoznaju na vrijeme.

Prema misljenju mnogih psihijatara najbolje i najdugotrajnije rezultate pokazuju bihejvioralne metode lijecenja (terapija promjenom ponasanja) koje se sastoje u suceljavanju pacijenta s objektima i situacijama kojih se plasi.

Sistemska desenzitizacija jest terapija postupnog izlaganja pacijenta situacijama kojih se plasi. Pristupom korak po korak pacijenta se prvo uci da se relaksira i kontrolira tjelesne reakcije straha, a potom on zamislja situacije kojih se plasi. Na kraju pacijent se suceljava s realnim situacijama kojih se plasio, prvo s onima koje su izazivale manje reakcije straha.

Metoda preplavljivanja strahom sastoji se u direktnom i neposrednom izlaganju situacijama kojih se pacijent najvise plasi. U nacelu pacijent ostaje u fobicnoj situaciji dok ne dodje do znacajnog smanjenja reakcije straha. Obicno to traje oko dva sata po terapijskoj seansi.

Kognitivna bihejvioralna terapija dodaje kognitivnu (spoznajnu) komponentu tradicionalnim bihejvioralnim tehnikama. Sastoji se u preoblikovanju pogresnog i katastroficnog obrasca misljenja koji je prisutan u fobicnih osoba. Posebice je korisna u lijecenju agorafobije i socijalnih fobija.

U mnogih pacijenata dovoljna je samo bihejvioralna i kognitivna psihoterapija.

Antidepresivi i anksiolitici (benzodiazepini) mogu znatno smanjiti stupanj tjeskobe i panicnog straha omogucujuci tako fobicnim osobama da se lakse sucele sa situacijama kojih se plase i prevladaju svoj strah. Antidepresivi imajudobar antipanicni ucinak, dok benzodiazepini otklanjaju anticipatornu anksioznost (tjeskoba koja se javlja kada se anticipira fobicna situacija).

Psihoedukacija je od goleme vrijednosti u lijecenju fobicnih poremecaja. Kada pacijent zna tocnu dijagnozu, ima ispravnu predodzbu o nastanku svojih problema i uvjerenje u mogucnost uspjesnog lijecenja, njegova suradnja i ustrajnost u lijecenju se povecavaju, a time i vjerojatnost uspjesnog lijecenja.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Maso, odlican ti je ovaj prilog...bar je meni vrlo interesantan, zbog licnog mi problema, vezanog za ovu tematiku.

Elem, celog zivota se plasim mraka i nista sto je pokusavano da bih se oslobodila ove fobije, nije urodilo plodom.

To me prati od najranijeg detinjstva, od kako meni secanje doseze.

Ne postoji nacin, na koji mi moji roditelji nisu pokusali da pomognu.

Ok, u pocetku se to gledalo kao na potrebu da se meni, detetu, ostavlja upaljena lampa, da se ne plasim ako se probudim u toku noci, da bi kasnije postalo ozbiljan problem.

Ako bismo negde zajedno putovali, ili boravili negde u hotelu i bili u situaciji da spavamo u istoj sobi, svi su morali da se prilagodjavaju tome, da svetlo bude upaljeno.

Koliko je moj otac samo imao neprospavanih noci, cekajuci da ja cvrsto zaspem, pa se prisunja u moju sobu i ugasi svetlo, da bih ja istog momenta skocila iz najdubljeg sna...

Pokusavalo se i da brata i mene smeste u istu sobu, bar preko noci, ali i tada mi je bilo potrebno svetlo, a njemu je smetalo, te...

Kada sam napunila 15-16 godina, napokon su shvatili da bi tu trebalo ukljuciti i strucnjaka. Otisla sam na par razgovora, ali ni meni samoj to nije delovalo bas uspesno...nisam videla da bi to moglo da mi bas pomogne.

Na kraju sam probala i sa onim " klinom se klin izbija", ali tu tek mojih muka...po celu noc bih probdila sirom otvorenih ociju, a buduci da zivim u gradskoj sredini, gde ni ne moze da ti bude mrkli mrak i od toga sam digla ruke.

I da zavrsim : i sada spavam sa svetlom i jednostavno sam se navikla na to!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kako se zova fobija od glupih a pokvarenih ljudi ? :icon_rolleyes:

E, to tek treba da izmisle... :lol:

Evo ja bih to nazvala...pa " glupofobija", samo se plasim da bi bilo mnogo takvih " pacijenata"! :icon_lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mada sam dozivio strah bezbroj puta u zivotu :icon_eek: ne mogu se sjetiti bilo cega sto bila neka fobija,

sa gore opisanim simptomima i definicijama.

Koliko sam cito i gledo razne emisije o psihologiji, pa i Sopranos :lol: strucnjaci smatraju da svi uzroci strahova dolaze iz djetinjastva ili cak nekog iskustva iz praiskona,

kojeg preuzimamo kroz genetski kod predaka. Neko neugodno iskustvo, koga se prakticno ne sjecamo,

ili ne povezujemo sa konkretnom fobijom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jedan primjer : prijateljica moje majke se boji zmija i kad ih vidi na slici. Reakcija kad ugleda na slici

zmiju ili guštera je nekontrolisana, šokantna, koliko god za nju, toliko i za prisutne u njenom društvu.

Po meni se to i može računati kao bolest, ipak je više od malog poremećaja.

Stvar sa letenjem je drugo, strah je realan...dosta ljudi se boji leta, pa ili slabije putuju avionom,

ili nikako...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Stvar sa letenjem je drugo, strah je realan...dosta ljudi se boji leta, pa ili slabije putuju avionom,

ili nikako...

Ван Нистелрој :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Koji ono pjevači narodnjaka ne sjedaju u avion :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja sam cuo za Kebu :icon_smile:

mada sam nedavno procito za nekog vrlo talentovanog sportistu,

kome je propala karijera zbog straha od letenja :icon_eek:

zaboravio sam ime :icon_rolleyes:

Ko je Ван Нистелрој ?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bas zanimljiv tekst, Maso svaka cast!!

Ja imam strah od visine (imala). Ali ne histerisem nista, i to drugi ne mogu primjetiti, jedino ako ima kaze. Jenostavno, kad sam na nekoj visini javi mi se neki pritisak u glavi, ruke se tresu, uzas, ali ponavljam ne histerisem nego sama sebi kazem: smiri se!

Ovog ljeta sam bila u Crnoj gori i drustvo sam "natjerala" da se penjemo na Lovcen. Kako je to bilo, samo kad se sjetim. Pazite, ti ljudi sto su samnom bili nista nisu skontali, divili su se prirodi, visini, dok sam ja...

Bili smo na krugu (ako je neko bio na Lovcenu, bas gdje je Njegosev grob, pa onaj krug sto ima), a do tog kruga vodi staza sirine 2-3 metra, ni ograde ni nista, a dole...uzasno visoko

Otsli smo tamo, sve na moju incijativu da taj strah iz sebe izbacim, i na tom krugu proveli pola sata...

I vjerujte, sad taj strah ne osjecam. Ne znam sta se desilo...

I zaljucak: Nikad ne bjezi od onoga cega se bojis, nego idi pravo na to i bori se, i uspjeces

eto

:icon_smile:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ko je Ван Нистелрој ?

Фудбалер који није играо гостујуће утакмице у Лиги шампиона јер се боји лета авионом :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Фудбалер који није играо гостујуће утакмице у Лиги шампиона јер се боји лета авионом :lol:

na tog sam mislio onda :sunny13:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ух, моја грешка:

Dennis Bergkamp has confirmed that he will play his final game for Holland during Euro 2000.

The 31-year-old Arsenal striker says his fear of flying rules out taking part in the 2002 World Cup Finals in Japan and South Korea.

He said: "I won't fly there so it's probably better not to take part in the qualifying matches either.

"I want to concentrate on my job at Arsenal, and I really want to be successful in the Champions League.

"That's why I prefer to put all my energy inmto the club rather than travelling all year with Holland."

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nije bas fobija, al je zanimljivo, kad je Vlade Divac igro u Sakramentu,

igraci su imali strah od sjedenja ispred njega :icon_eek:

jer su znali da je uvijek spreman na neku zezu :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Imam fobiiju od visine, ali samo kad je voda u blizini, tj. prelazaka preko mosta, voznje u uskim rijecnim kanjonima....

Letenja avionom se ne plasim, jer znam da ako bilo sta podje naopako, necu prezivjeti. :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bojim se vožnje liftom. Izbjegavam da idem liftom pa makar morala ići na 14 sprat stepenicama. Jednom sam se našla u nezgodnoj situaciji kad sam na fakultetu otišla na konsultacije a profesora srela na hodniku. Kaže čovjek idemo do kabineta i uđe u lift. Paralisala sam se. Jedva sam se natjerala da uđem, a čovjek me čudno gleda. I ono pitanje " Sve uredu koleginice". Gdje je uredu, samo što u nesvijest nisam pala. Srećom nismo dugo išli- tri sprata. Ne znam šta mi je gore u vezi liftova, mali zatvoreni prostor ili što ta kutija može da stane u nekom međuspratu. :icon_cry:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Мој највећи страх у вези лифтова је да не останем сам у истом с неком похотницом, која би притиснула дугме СТОП, као у оној реклами за Аксе дезодоранс... :icon_rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja imam fobiju od letenja avionom. Mozda zvuci cudno ali je to jedan dobar razlog sto ne dolazim cesce u otadzbinu. Razlog za tu fobiju ne znam...ali mislim da to ima veze s cinjenicom da ja licno nemam kontrolu nad situacijom nego sjedim i molim boga da jedna od milion zicica u avionu ne dozivi neki kratki spoj.

Inace ne volim ni da sjedim u kolima kada neko drugi vozi . Od toga nemam fobiju ali se prijatnije osjecam kad sam ja za volanom. Mraka se ne bojim. Cak se osjecam smireno i spokojno u mraku a zmije obozavam :smile2: sto je odlika moje ekscentricne licnosti. :icon_wink:

Bili smo na krugu (ako je neko bio na Lovcenu, bas gdje je Njegosev grob, pa onaj krug sto ima), a do tog kruga vodi staza sirine 2-3 metra, ni ograde ni nista, a dole...uzasno visoko

Bila. Prezivjela. :smile2:

Sjecam se da je bilo jako neprijatno jer sa strane te staze sto kazes nema ni ograde a odmah se spustaju litice u nedogled. Prvo sto mi je palo na pamet bilo je "Pa oni nisu normalni,ni ogradu da stave, ovdje ce neko da zagine"

Jos kad duva vjetar..... brrrrr :icon_rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Podsjeti me Kleo kad spomenu zmije.......

Ja ne volim pernate zivotinje, ali nikako. Od malih nogu sam prelazila na drugu stranu ulice ako slucajno vidim goluba ispred sebe. :icon_neutral: A ne daj Boze pile ili kanarinac da su u mojoj blizini....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja imam fobiju od letenja avionom. Mozda zvuci cudno ali je to jedan dobar razlog sto ne dolazim cesce u otadzbinu. Razlog za tu fobiju ne znam...ali mislim da to ima veze s cinjenicom da ja licno nemam kontrolu nad situacijom nego sjedim i molim boga da jedna od milion zicica u avionu ne dozivi neki kratki spoj.

Inace ne volim ni da sjedim u kolima kada neko drugi vozi . Od toga nemam fobiju ali se prijatnije osjecam kad sam ja za volanom. Mraka se ne bojim. Cak se osjecam smireno i spokojno u mraku a zmije obozavam :smile2: sto je odlika moje ekscentricne licnosti. :icon_wink:

Куку Клео, какав ли је секс с тобом... :icon_rolleyes:

Podsjeti me Kleo kad spomenu zmije.......

Ja ne volim pernate zivotinje, ali nikako. Od malih nogu sam prelazila na drugu stranu ulice ako slucajno vidim goluba ispred sebe. :icon_neutral: A ne daj Boze pile ili kanarinac da su u mojoj blizini....

Коле, змија није перната животиња :smile2:

Ни ја не подносим перад... птице... и то... фуј...

Share this post


Link to post
Share on other sites

A nije? :icon_eek::smile2:

Share this post


Link to post
Share on other sites

A nije da nisi u pravu. :icon_smile:

p.s. Kad se samo sjetim kako su me plasili sa piletom. Odem kod dede na selo i jedan moj rodjak uzme pile u ruku i maltretira me. :icon_evil:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!


Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.


Sign In Now
Sign in to follow this  
Followers 0